Ludilo…

Znas pitam se do kada ce da traje ovo ludilo medju ljudima? Gdje brat brata ne podnosi ako imalo vise ima jedan od drugog, gdje sestra od sestre okrece glavu i pricaju jedna drugoj iza ledja samo da se pokazu pred svojim slusaocima, gdje majka rodi i ostavi svoje dijete koje ne zeli ni da vidi, a kamoli da ga uzme u narucje! Kakvi smo mi to ljudi? Kakvo je to ludilo u nama i nasim mozgovima da nam je sve prece od zajednice, porodice i prijetelja? Sta je to uslo u narod toliko lose, da ni sami sebe nekada ne prepoznaju u ogledalu.

Drustvo u kome zivimo je katastrofalno, zavidno, podlo, licemjerno nastrojeno takmicarskim duhom, ko ce imati bolje auto, ko ce imati veci broj cura, ko ima kakav sat, a o garderobi i stilovima da ne govorim. Samo sto vecina ne shvata da odijelo, niti broj djevojaka ne cine muskarca muskarcem, niti dugi nokti, visoke stikle i silikonske grudi zenu ne cine damom. Dama se ne postaje, dama se radja.

Kada malo bolje razmislim, dama ne moze da bude svako, a pravog muskkarca lako je prepoznati jer on se prema svojoj djevojci odnosi sa postovanjem i samim tim odaje da ga je rodila kraljica, jer postuje zenski rod.

Danas nije bit ko ce sta da ima iako se svi takmice u tome ko ce vise i sta imati, vec danas je u ovom ludilu najteze biti covjek ,ostati dostojansven i kada imas i kada nemas, i ponasati se prema svima isto, jer nikada ne znas ko se sa kakvom mukom u sebi nosi i sta mu je na dusi…zato poklonite makar osmijeh i lijepu rijec ako niste u stanju bilo sta drugo.

Neko ce vam biti i na tome zahvalan, makar to je danas besplatno i to svi mozemo da uradimo neovisno o materijalnom, vec o duhovnom bogatstvu koje posjeduje svaki covjek po na osob.

Zivot je i suvise kratak da bi nas zavelo i uzelo pod svoje ovo ludilo, kao sto je vecina vec zaludjena nekim stvarima, pa samim tim njima nista i nije bitno, a kamoli sveto. Zato i jeste mrznja i razor u svakoj drugoj porodici kao sto sam rekla na pocetku.

Sretan je onaj covjek koji ima porodicu, roditelje, i prave i iskrene prijatelje na koje moze da racuna i da se oslanja u bilo koje doba dana i noci, a sve drugo je prolaznog karaktera i nema toliku vrijednost.

Zato dragi moji, cijenite i volite sebe i ljude oko sebe, sve drugo je prolazno, ali covjek je bogat onoliko koliko ima pravih i iskrenih prijatelja.

A ove lude i zaludjene mozgove pustite i ne obazirite se na njih ,niti pokusavajte da vam oni budu uzor, jer jednog dana niko nista nece ponijeti sa sobom ma sta ko da ima. Mi nista ne posjedujemo, samo prolazimo kroz sve ovo dok jednog dana ne odemo tamo gdje cemo svi biti jednaki…

Ugodan dan 😉